Da li se kapljice kiše pozdravljaju kada se rastaju i padaju,
ili im je nebo sve dok ne dotaknu tlo, nečije lice, dlaku na leđima psa, krov?
Istihare bih da učim, za sve suze, kapi kiše nebeske, smiraj da nanijetim.
lernerblu, novembar 2020
queer space of love, memory and resistance | kvir prostor ljubavi, sjećanja i otpora
Da li se kapljice kiše pozdravljaju kada se rastaju i padaju,
ili im je nebo sve dok ne dotaknu tlo, nečije lice, dlaku na leđima psa, krov?
Istihare bih da učim, za sve suze, kapi kiše nebeske, smiraj da nanijetim.
lernerblu, novembar 2020
S utorka na srijedu
neka se lome, gube i zanose
riječi između slika.
Tiho mi je u duši ovih dana
a ništa se nije slomilo odavno.
To su odnijele već riječi one lomove
pa su sada samo ostali tokovi i bujice,
doduše, i još poneki pad.
lernerblu, novembar 2020
Acrylic on canvas. lernerblu, 2020
Acrylic on canvas. lernerblu, 2020
Mixed media art. lernerblu, 2020
Mixed media art. lernerblu, 2020
Watercolor on canvas. lernerblu, 2020
Mixed media art. lernerblu, 2020
Govori ljudima da ih voliš.
Ne zato jer jednog dana neće biti tu.
Nego baš za trenutke kad su bili uz tebe dok si zazirao od poznatog a jezovitog.
Zahvali se jer su nosili neke tvoje kofere
koje ni ti sam nisi znao da tegliš,
pa su ti donosili bombonjere i kafu kad su se vraćali
da se sjetiš da je život lijep.
Zahvali im se za njihove suze i knedle u grlu kad je tebi bilo teško plakati.
Iznjedrili su ih u tišini dok nisi gledao.
Vrati se na zagrljaje i sjeti se mirisa i trena kad vam se prsa spoje
i srca udaraju jedno o drugo
pjesmom o jednostavnosti i banalnosti života između redova.
To je sila.
Govori ljudima gromadama – nikakvim poznatim pjesnicima, nikakvim učiteljima, herojima, fantomima, apsulutno ne njima sada, to je za drugu pjesmu.
Čim me vidiš, sjeti se.
Govori ljudima da ih voliš.